Naša priča Ratarstvo

INTERVJU Dr Nenad Trkulja, direktor Istraživačko – razvojnog centra SUNOKO „Primenom nauke do VEĆIH PRINOSA šećerne repe“

Dr Nenad Trkulja, direktor Istraživačko razvojnog centra Sunoko Foto: MK Grupa

„Proizvodnja šećerne repe veoma zahtevna, ali sa druge strane i veoma isplativa za proizvođača. Pored toga, to je proizvodnja koja se ugovara unapred i predstavlja jedinu u agraru koja ima 100 odsto obezbeđenu prodaju u Srbiji te proizvođači ne moraju da razmišljaju o plasmanu i ceni po kojoj će plasirati svoj proizvod. Srbija ima odlične uslove i zemlju za proizvodnju ove kulture, te je moja preporuka da se proizvođači odluče za proizvodnju šećerne repe bez bojazni od tehnoloških problema koje su možda imali u prethodnim godinama. Naš centar će sigurno dati maksimalnu podršku da ostvare visoke i sigurne prinose.“

Ovim rečima za Plodnu zemlju počinje intervju dr Nenad Trkulja, direktor Istraživačko – razvojnog centra (IRC) kompanije Sunoko, članice MK Grupe. Centar se može svrstati u grupu najsavremenijh ustanova iz oblasti istraživanja i razvoja u poljoprivredi, ne samo u našoj zemlji već i šire. Nalazi se nadomak Inđije, okružen poljoprivrednim zemljištem koje će biti korišćeno za izvođenje poljskih ogleda i otuda odluka da se baš na tom mestu i osnuje. Trenutno Centar ima sedmoro zaposlenih i sa tendencijom je daljeg rasta. Sa gospodinom dr Trkuljom razgovarali smo koje sve analize se obavljaju u IRC, a koje na polju, kako ratari mogu da povećaju svoj prinos šećerne repe koristeći njihove usluge, šta su potencijalni problemi i rizici za proizvođače, ali i rešenja za sigurnu proizvodnju.

„Istraživačko – razvojni centar je opremljen najsavremenijom laboratorijskom opremom i mehanizacijom za izvođenje poljskih eksperimenata. Oprema u okviru svih laboratorija je na nivou referentnih svetskih naučnih instituta, tako npr. molekularna laboratorija poseduje aparate za izvođenje PCR, Real-Time PCR, kao i seroloških analiza, dok je laboratorija za zemljište opremljena ICP uređajem najnovije generacije. Za potrebe eksperimenata u polju, centar poseduje opremu za preciznu setvu i izvođenje ogleda različitih namena, a sve u svrhu poboljšanja celokupne tehnologije proizvodnje šećerne repe. Posedujemo pet laboratorija: za seme, šećer, zemljište, fitopatologiju i molekularnu laboratoriju. Shodno tome, analize koje će se vršiti su za potrebe poboljšanja kvaliteta i zdravstvenog stanja semena, sadržaja šećera iz test uzoraka, analize zemljišta, analize prisustva bolesti i štetočina kao i molekularne identifikacije i karakterizacije bolesti i štetočina„.

Da li se sve analize obavljaju u Centru, da li se možda ide i na teren? Kako se uzimaju uzorci?

„Analitički deo će se raditi u samom centru, ali postoji i deo poljskih ispitivanja gde će stručna lica vršiti procenu kondicije i stanja useva kao i pratiti prisustvo bolesti i štetočina. U poljskim eksperimentima analiziraće se genetički potencijal sortimenta, koji je veoma bitan segment kako u postizanju visokog i stabilnog prinosa, tako i u borbi protiv bolesti. Kroz eksperimente sa sredstvima za ishranu i zaštitu bilja kreiraće se optimalna tehnologija nege i zaštite useva za narednu vegetaciju“.

Šta je važno da znaju proizvođači šećerne repe a odnosi se na usluge?

„Centar će svojom podrškom dati veliki doprinos još boljem kvalitetu finalnog proizvoda, što je od izuzetnog značaja za proizvodnju bezbedne hrane, ali i za celokupnu domaću prehrambenu industriju. Veoma je važno da proizvođači znaju da u IRC imaju partnera koji će im dati smernice i preporuke za optimalnu tehnologiju proizvodnje šećerne repe“.

Koji su sve potencijalni izazovi od tog prvog koraka do kraja procesa proizvodnje sa kojim se proizvođači šećerne repe susreću?

„Intenzivna poljoprivredna proizvodnja kao što je proizvodnja šećerne repe ne trpi greške i zbog toga je neophodno da se za svaki segment u proizvodnji definišu optimalna rešenja. Kroz ekspertizu od strane IRC identifikovaće se svi potencijalni problemi i rizici, ali sa druge strane i rešenja za sigurnu proizvodnju. Izazovi u proizvodnji sa kojima se susreću proizvođači počinju u prethodnoj za narednu vegetaciju kroz planiranje proizvodnje, odabir parcela, pripremu zemljišta kao i odabir adekvatnog sortimenta. Nakon setve nastupaju izazovi nege i ishrane bilja kao i borba sa štetočinama, bolestima i korovima, a tokom letnjih meseci najveći izazov jeste kontrola bolesti lista“.

Možete li da objasnite na koji način ste pomogli jednom proizvođaču da šećernu repu zaštiti od cerkospore, nakon čega je on uvideo da razlika u prinosu može biti i 10 tona/ha pri različitim pristupima zaštite. 

„Tokom prethodne dekade kao posledica intenzivne primene pesticida desile su se krupne promene u populaciji C. beticola. Zajedno sa timom naučnika iz Srbije u saradnji sa vodećim naučnicima sa univerziteta North Dakota i Minnesota prvi u svetu smo identifikovali takozvani problem multirezistentnosti C. beticola. Značaj ovih istraživanja ogleda se u tome što je shodno novonastaloj situaciji u polju bilo neophodno promeniti strategiju suzbijanja u potpunosti, što je u prethodnom periodu i učinjeno na značajnom broju površina. Proizvođači koji se nisu prilagodili novonastaloj situaciji pravili su krupne greške u proizvodnji i imali značajno umanjenje prinosa, te je na tim parcelama uz promenu strategije veoma lako podići prinos, što je u datom slučaju bilo 10 t/ha“.

Tehnološki proces proizvodnje šećerne repe obuhvata niz zahtevnih agrotehničkih i hemijskih mera koje će ekspertizom od strane IRC biti dovedene do maksimalne optimizacije?

„Svaki korak u proizvodnji biće analiziran od strane stručnjaka IRC, kako u laboratorijskim, tako i u poljskim uslovima. Takvim pristupom dobiće se adekvatni podaci koja su to optimalna rešenja za svaki segment proizvodnje. Ako pričamo o sortimentu, analizama će se definisati koji je sortiment odgovarajući za Srbiju i dalje koji je sortiment pogodniji za pojedine rejone ili tipove zemljišta. Isto tako analitika će dati odgovore koji je model ishrane i nege biljaka optimalan i u kojim uslovima uspevanja šećerne repe. Trend koji je danas prisutan u Evropi a odnosi se na zabranu pesticida koji su bili značajni činioci proizvodnje biće detaljno analiziran. Neophodno je da se nađu adekvatne zamene i da se kompletna proizvodnja prilagodi novonastalim okolnostima smanjenja broja raspoloživih sredstava za zaštitu bilja„.

Na koji način se stručnom upotrebom pesticida smanjuje negativan uticaj na životnu sredinu?

„EU je u proteklih nekoliko godina zabranila značajan broj pesticida sa spornim uticajem na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Svi ti preparati bili su manje ili više korišćeni na ranijim usevima. Ukoliko znamo da su isti ti preparati izgubili efekat na ciljani organizam, a mi ga i dalje koristimo onda je rezultat samo zagađenje životne sredine, bez ostvarenja uticaja na ciljanog patogena. Dakle, cilj je da se koriste samo efektivna sredstva koja imaju maksimalan doprinos u proizvodnji i dokle god je tako onda je to potpuno opravdano i u ekonomskom i u ekološkom smislu. Sa druge strane, u proteklom periodu raste značaj primene bioloških sredstava na globalnom nivou. IRC će intenzivirati upotrebu bioloških sredstava sa značajnim doprinosom u proizvodnji na račun klasičnih hemijskih preparata“. 

Za koliko, sve navedeno dovodi do smanjenja troškova proizvodnje, a povećava prinose? 

„Samim tim što će se proizvodnja optimizovati neće se dešavati nepotrebni gubici kroz primenu sredstava koja ne daju doprinos u proizvodnji, a isto se može reći i za sortiment. Kao primer kako neadekvatna sredstva prave trošak navešćemo primenu nekog od fungicida na koji je C. beticola postala rezistentna. U konkretnom slučaju, ako primenimo preparat na koji postoji rezistentnost efekat će biti značajno umanjen, a trošak ulaganja u takvo sredstvo potpuno pogrešan i nepotreban. U najboljem slučaju efekat u suzbijanju bolesti može biti 30%, a u najgorem i manje od 5%. To znači da će proizvođač od 70% do 95% uloženog novca u ove preparate naprosto baciti u prazno. Sa druge strane pravilan pristup suzbijanju uz primenu adekvatnih sredstava može značajno podići prinose koji po našim podacima mogu biti od 10% do 40 % u odnosu na nestručan, odnosno pogrešan pristup“.

Centar organizuje i stručna predavanja za sve proizvođače šećerne repe u Srbiji, dok su za sve proizvođače sa kojima Sunoko ima ugovor, obezbeđene direktne edukacije i konsalting na terenu. Koje teme su u fokusu?

„Teme su sve ovo što smo pomenuli, odnosno cilj je maksimalna edukacija proizvođača od strane stručnih lica IRC u pogledu svih segmenata proizvodnje. Sortiment, ishrana i nega bilja, zaštita od bolesti štetočina i korova itd“.

U kom pravcu idu najnovija naučna istraživanja kada je reč o šećernoj repi?

„Naučna istraživanja prate promene koje se dešavaju na globalnom nivou, kao što je promena klime koja nam donosi nove uslove uspevanja za šećernu repu, ali i pojavu novih bolesti štetočina i invazivnih korova. Shodno tome u toku je selekcija novog sortimenta koji je adekvatan za date uslove i ispitivanje novih efektivnijih rešenja u proizvodnji, a to se pre svega odnosi na negu i zaštitu useva“, zaključuje u razgovoru za Plodnu zemlju dr Nenad Trkulja, direktor Istraživačko – razvojnog centra SUNOKO.

Teme