Voćarstvo i vinogradarstvo

JULIJANA MARJANOVIĆ JOVIČIĆ dobitnica Specijalne nagrade Tradicionalnih vinskih dana Paraćin – Festival poezije o vinu i vinogradarima za pesme „Kad bih vino bila“ i „Sokovi života“

Julijana Marjanović Jovičić

Tradicionalni vinski dani, Paraćin – Festival poezije o vinu i vinogradima „Trešnjevica“, 20 godina organizuje festival vinske poezije, a za prošlu godinu pored ostalih nagrada i nagrađenih, Specijalno priznanje je dobila književnica Julijana Marjanović Jovičić za dve pesme posvećene vinu „Kad bih vino bila“ i „Sokovi života“.

„Sokovi života uvek razgale dušu… metaforički, to mogu biti sve vrste lepota ali i pravi, prirodni sokovi, kao što je Vino- sok od grožđa. Omamljenost lepotom književnike i sve umetnike uvek navodi na pisanje i stvaralaštvo. Tako i moja deviza „ko mašta, taj i stvara“ uz lepotu uvek iznedri sreću ili pesmu! Čak i nagradu!“, kaže Julijana Marjanović Jovičić.    

Na Festival poezije poslala je baš dve pesme koje govore o vinu i ljubavi (naravno) i dobila je Specijalnu nagradu zajedno sa koleginicom-pesnikinjom Jovanom Došlo. Dani vina“ u Paraćinu-Trešnjevici imaju tradiciju od 20 godina i do sada su dobitnici Specijalnih nagrada bili naši veliki Dobrica Erić, Nedeljko Popadić, Mirjana Stakić, Milica Doknić i mnogi vrsni pesnici.

„Kad smo kod vina i vinograda, mislim da je to posebna čarolija! Sunce i vinogradi…pesma! Moje omiljeno vino je crveno ali sve češće je i rose, kao pravi sok od grožđa, koje je prikladno skoro u svakoj prilici. Opušta i prija, mami na smeh, daje ponekad i novi ugao posmatranja,a lako se pije. Doduše, s obzirom na to da imam Dalmatinske korene, nije čudo što sestra i ja od malena zavolesmo „sokove života“. Zato, želim i vama da „vaša plodna zemlja“ uvek bude bogata lepotom plodova i nagradama koje, hteli – ne hteli, same nađu put do Vas! U zdravlje!“, rekla je za Plodnu zemlju nadahnuto Julijana Marjanović Jovičić.

Kad bih vino bila

U očima snenim tvojim
Samo bih se ogledala,
Kad bih vino bila.
Srce bih ti predala.

Da sam takvo, rumeno i sočno
U sokovima mojim bi rasle bajne
Sve te reči što dolaze bočno
Postale bi zvezdane i sjajne.

Da sam vino što istinu zna
Imala bih knjigu memoara
Trpela bih radosti i tuge
Pokorila čaše kao sluge.

Ušla bih u sve pore
Ispeglala stare bore
Natopila novo more
I čekala jutra zore.

Mamila bih sve po redu
Da me ljube sasvim glasno
Pa ne vidim senku bledu
Sve bi uvek bilo strasno.

Grlila bih se sa svima
Nekad mlako nekad jako
Ostavila trag od vina
Nek me pamte, eto tako…

Jedino bih tajne krila
Zlatne stihove govorila
Učila bih dušu još da ume
I da plače ali i razume.

Sokovi života

Uz vino sam sebe upoznala
A kraj vina i tebe zavolela
Smeh i ljubav, srce dala
I ustala i opet pala.

Kroz čašu mi pogled ugledao
U ruci mi žar prepoznao
Na obrazu rumenilo zasijalo
Na usnama ukus osetio.

Jedino si Ti mi spas
In Vino veritas
Žedna, kapi tvoje pijem
Omamljena, dok šavove šijem.

I znam da sve će proći
I leto i zima, dani i noći
Puštam srce da leprša
Bolje potop nego suša!

Tu gde je lepota
Nastaše i sokovi života
Pesma – poezija se luči
I ako se duša muči.

Istina zasija
Uz vino nas opija
I trnje nam vadi
Dok nove ruže sadi.

Okovi nas stežu
Misli pletu mrežu
Sokovi života vežu
Da podstaknu ravnotežu.

Teme