Naša priča

GRAD, SUŠA Poljoprivreda sve više ugrožena, kako osiguranjem da nadohnadite štetu

Duško Jovanović, generalni sekretar Udruženja osiguravača Srbije

Autor: Duško Jovanović, generalni sekretar Udruženja osiguravača Srbije

Osiguranje u poljoprivredi je dugo bilo zapostavljeno od strane ratara, retko ko se osiguravao i iz ugla osiguravača, ali i države, bilo je na ivici isplativosti. Na sreću, farmeri počinju da shvataju da se klima ubrzano menja, da su npr. prolećni mrazevi ili jake oluje praćene gradom postale uobičajena pojava na ovim prostorima. Sve je veći broj onih kojih shvataju da je jedina prava zaštita polisa osiguranja i situacija sa osiguranjem u toj oblasti ide na bolje. Sporo, ali se popravlja. Nisu to rezultati kojima bi mogli da se pohvalimo – ni ratari jer oni trpe najveće gubitke, ni država kojoj bi poljoprivreda trebalo da bude jedan od glavnih izvoznih aduta.

Ukupno gledano, kod nas je osigurano nešto više od 10% biljne proizvodnje i oko 5% stočnog fonda.  Za zaštitu u vidu polise osiguranja odlučuje se skoro 4% individualnih proizvođača, u čijem posedu je oko 80% obradivih površina. Za osiguranje se češće odlučuju pravna lica, čijih je 50% obradivih površina osigurano, ali je u njihovom vlasništvu samo oko 15% ukupno obradivih površina. 

Sa polisom osiguranja, poljoprivrednik može da bude siguran da će mu šteta biti nadoknađena i da će u najkraćem roku moći da nastavi da obrađuje zemlju i da zarađuje za život. Naša osiguravajuća društva nude nekoliko različitih polisa za osiguranje poljoprivrede. Osnovna je klasično osiguranje od grada, požara i groma i nju poseduje 90% osiguranih ratara. Na žalost, mnogo manje je poljoprivreda osigurana od oluje, jesenjeg ili prolećnog mraza, poplave ili gubitka količine i kvaliteta ploda, a ti su rizici sve češći i nanose gubitke na više godina. 

Cena osiguranja ne sme da bude argument za one koji se odluče da “pogledom u nebo” štite svoju imovinu. Hektar poljoprivredne kulture se osigurava za 3-5% vrednosti onoga što može da se zaradi. Visina premije, kao i visina sume osiguranja mogu da variraju, u zavisnosti od toga da li je i koliko određeno područje rizično. Treba podsetiti i na to da država subvencioniše premiju osiguranja, za registrovana poljoprivredna gazdinstva, sa 40 procenata, a u moravičkom, zlatiborskom, kolubarskom, podunavskom i šumadijskom okrugu sa čak 70 posto. Lokalne samouprave mogu da regresiraju premiju i učine je još jeftinijom ili besplatnom. Osiguravači su omogućili da se premija plati posle žetve, a da se prilikom kupovine polise plati samo 5% na ime poreza. 

Nepogoda je u stanju da za nekoliko sati umanji rod pšenice, kukuruza, suncokreta ili drugih kultura za više od 50 procenata. Dodatni problem je rod za naredne godine, u smislu količine i kvaliteta ploda, jer elementarna nepogoda negativno utiče na kvalitet zemljišta. Država nas godinama da podseća na to da nas mnogo novca, kojeg nemamo, deli od toga da možemo da kažemo da je Srbija bezbedna od novih nepogoda. U situaciji kada na svetskom nivou broj šteta raste po stopi od 6% godišnje i uz prognoze da će takav trend biti nastavljen, ostaje da se zapitamo šta nam je činiti, posle takvih poruka države. 

Čini se da jedini odgovor nudi polisa osiguranja, jer se samo uz nju rizik prebacuje na drugog, u ovom slučaju na osiguravajuće društvo i zato što samo polisa garantuje da će uloženo, u slučaju štete, biti nadoknađeno. Time vlasnici polise ne ostaju bez prihoda za tu godinu i ne moraju da brinu za budućnost.

Jasno je sasvim da ne postoji novac koji može da nadomesti sigurnost i egzistenciju, jer ukoliko polјoprivrednik ne ostvari kompletan prinos i zaradu za ovu godinu, sledeće će imati problem da poseje nove useve. Polisa osiguranja rešava taj problem. Ratari u razvijenom svetu su to odavno shvatili, pa je u EU osigurano oko 70, a u SAD više od 90% obradivih površina.

KULTURAPREMIJA RSD/hektarOSIGURANA SUMA
PŠENICA2.090100.000
SOJA2.772105.000
CRNI  LUK55.0001.250.000
PAPRIKA118.8002.000.000
ŠLJIVA44.550750.000
KAJSIJA74.2501.250.000

Teme