Autor: Slaviša Stojković
“Zimsku rezidbu voćaka bi trebalo završiti do početka vegetacije, odnosno pre otvaranja pupoljaka. To je u našim uslovima do sredine ili kraja marta. Nije dobro da se kasni sa rezidbom, jer stabala kod kojih je pokrenuta vegetacija trpe veći stres nego stabla u periodu mirovanja. To dodatno iscrpljuje stabla, čime slabi njihov imunitet. Za preporuku je da se rezidba jabučastih voćaka obavi ranije, kada je hladnije vreme u januaru i prvoj polovini februara. Ovo je posebno važno kod kruške i dunje, jer su one veoma osetljive prema bakterioznoj plamenjači čiji je prouzrokovač Erwinia amylovora, a koja može da se raširi makazama kada se stabla kasnije orezuju. Za preporuku je da se kod ovih vrsta posle svakog orezanog stabla obavi dezinfekcija makaza u alkoholu.”
Ovim rečima profesor dr Aleksandar Radović, sa Poljoprivrednog fakulteta u Kruševcu, počinje razgovor za Plodnu zemlju. Rezidba je ključni proces u uzgoju voćnjaka i zašto je važno znati kada se ona obavlja, na koji način, kako kada su u pitanju mlade voćke, a kako kad su voćke u plodu.
Zimska i letnja rezidba
“Rezidba voćaka se može izvoditi u dva termina: u periodu mirovanja voćaka (zimska rezidba) i u periodu vegetacije (letnja rezidba). Zimska rezidba je osnovna rezidba i naziva se još rezidba na zrelo. Izvodi se u periodu mirovanja voćaka, odnosno od opadanja listova u jesen do kretanja vegetacije. Letnja rezidba se naziva rezidba na zeleno. Izvodi se u periodu vegetacije, najčešće nakon prestanka intenzivnog porasta voćaka, od kraja juna do sredine avgusta. Rezidba mora da bude izvedena precizno i u pravo vreme. Njom se uspostavlja ravnoteža između vegetativnog rasta i rodnosti, poboljšava kvalitet i krupnoća plodova, omogućava dobra osvetljenost krune i izbegava alternativna rodnost. Kao rezultat rezidbe, kruna voćaka postaje provetrena i bolje osvetljena. Time se stvaraju povoljni uslovi za fotosintezu, čime se podspešuje bolja ishranjenost voćke, poboljšava krupnoća i kvalitet plodova. Pored toga, stvaraju se povoljniji uslovi za diferencijaciju cvetnih popupljka, čime se povećava rodni potencijal i smanjuje alternativna rodnost“, kaže prof. dr Aleksandar Radović.

ZAŠTO JE VAŽNO DA REZIDBU OBAVLJAJU STRUČNA LICA
Voćari Rasinskog okruga su dobrim delom svesni značaja rezidbe i uglavnom se trude da se ona redovno izvodi. Međutim, čest problem na terenu u Rasinskom okrugu je nedostatak kvalitetnih rezača, zbog čega često rezidbu obavljaju lica koja su manje stručna za ovaj posao, pa se javljaju propusti. Ovo posebno dolazi do izražaja kod mlađih stabala u formiranja uzgojnih oblika, kao i kod novijih uzgojnih oblika, kao što je vitko vreteno.
Dva osnovna tipa rezidbe – mladih i stabala u rodu
Kod voćaka treba razlikovati dva osnovna tipa rezidbe:rezidba mladih stabala koja podrazumeva formiranje uzgojnih oblika i rezidba stabala u rodu. Ova dva tipa rezidbe se razlikuju prema intenzitetu. Mlada stable su bujnija, odnosno imaju jače izražen vegetativni rast nego starija stabla.
Kada je u pitanju rezidba mladih stabala ona treba da bude slabijeg intenziteta, jer ukoliko se kod njih primeni jaka rezidba potencira se bujnost i odlaže početak rađanja. Formiranje uzgojnih oblika obično traje četiri godine. Zato je važno da rezač bude obučen i vešt jer se ovde greške ne praštaju, jednom napravljen rez se ne može vratiti.
“Rezidba voćaka u rodu ima za cilj da se održi dobra vegetativna aktivnost i redovna rodnost i dobiju kvalitetni plodovi. Po intenzitetu treba da je jača nego kod mladih stabala. Prva operacija koja se primenjuje je uklanjanje bujnih vertikalnih prirasta tzv. ‘vodopija’. Ovi prirasti crpe vodu i hranljive materije i stvaraju zasenu. Njihovim uklanjanjem omogućava se bolja osunčanost krune, posebno nižih zona koje su sklonije ogolevanju. Zatim se uklanjaju suve i polomljene grane. Takođe, treba ukloniti i stare izrođene grane, kao i suvišne rodne grančice. Tako se omogućava bolje prodiranje svetlosti u niže zone, što dovodi do bolje diferencijacije cvetnih pupoljaka, bolje rodnosti, kvaliteta i obojenosti plodova. Pored toga, rezidbom se obnavlja rodno drvo i sprečava ogolevanje grana u osnovi i premeštanje rodnosti ka periferiji krune. Rezidbu voćaka u rodu treba prilagoditi biološkim osobinama vrste i sorte”, dodaje profesor dr Aleksandar Radović.
U Rasinskom okrugu se najviše gaje koštičave voćne vrste, posebno šljiva. Pored šljive gaje se i breskva, kajsija i višnja, dok trešnja jako malo. Zbog toga dominantan uzgojni oblik kod ovih voćaka je kotlasta kruna (vaza). Od jabučastih vrsta, više jabuka nego kruška. Ove vrste se gaje u formi vitkog vretena. Rezidbom voćaka se postiže optimalan vegetativni porast, ubrzava ulazak voćaka u rod i omogućava redovna i obilna rodnost. Pored toga, rezidbom se produžava životni vek stabala i poboljšava kvalitet ploda.
Pravilan izbor uzgojnog oblika
Kod voćaka veliku pažnju treba posvetiti pravilnom izboru uzgojnog oblika. Kada su u pitanju jabuka i kruška najbolji uzgojni oblik je vitko vreteno. Vitko vreteno je uzgojni oblik kod koga skelet čini sam provodnica, a bočno su spiralno raspoređene poluskeletne grane, odnosno nosači rodnog drveta.
Posle rezidbe važna je zaštita voćaka
“Odmah posle rezidbe treba nastojati da se obavi zaštitu voćaka. Zaštita se obavlja preparatima na bazi bakra (bakar hidrooksid, bakarnioksihlorid, bakar sulfat i sl.). Veoma je važna ova zaštita, kako bi se dezinfikovali preseci posle rezidbe i sprečilo širenje patogena rezidbom. Zimsku rezidbu voćaka bi trebalo završiti do početka vegetacije, odnosno pre otvaranja pupoljaka. To je u našim uslovima do sredine ili kraja marta. Nije dobro da se kasni sa rezidbom, jer stabala kod kojih je pokrenuta vegetacija trpe veći stres nego stabla u periodu mirovanja. To dodatno iscrpljuje stabla, čime slabi njihov imunitet. Za preporuku je da se rezidba jabučastih voćaka obavi ranije, kada je hladnije vreme u januaru i prvoj polovini februara. Ovo je posebno važno kod kruške i dunje, jer su one veoma osetljive prema bakterioznoj plamenjači čiji je prouzrokovač Erwinia amylovora, a koja može da se raširi makazama kada se stabla kasnije orezuju. Za preporuku je da se kod ovih vrsta posle svakog orezanog stabla obavi dezinfekcija makaza u alkoholu”.
Oni malo iskusniji voćari praktikuju i letnju rezidbu ili rezidbu na zrelo. Njome se odstranjuju bujni mladari (vodopije), čime se značajno smanjuje transpiracija, a hranljive materije se preusmeravaju na ostale priraste. To doprinosi boljoj osvetljenosti i ishranjenosti krune, čime se poboljšava diferencijacija cvetnih pupoljaka, a time i bolja rodnost naredne godine.

Voćari braća Vladimir i Nenad Marković iz Milutovca
Unapređenje proizvodnje, podrazumeva adekvatnu i blagovremenu rezidba koja se odvija po pravilima struke. Voćari znaju da od rezidbe zavisi visina ali i kvalitet ploda, pa tako ništa ne prepuštaju slučaju. Sa prvim zimskim danima, voćari se aktiviraju i obilaze svoje voćnjake, ne bi li najpre ustanovili u kakvom su stanju. Ima li kakvih oštećenih ili bolesnih grana koje se najpre seku i iznose iz voćnjaka a potom kreću sa rezidbom. Da bi otpočela rezidba, neophodno je da voće bude u zimskom mirovanju, što nastupa nakon opadanja i poslednjeg lista sa grane. U poseti smo kod braće Vladimira i Nenada Markovića u Milutovcu i to u zasadu japanske kruške, gusto posađene 2*3,80 m, gde je na 40 ari posađeno 510 stabala. Inače ova sorta ne traži apsolutno nikakvu zaštitu, što je svrstava u veoma otporne sorte. Porodica Marković se već godinama bavi i proizvodnjom sadnog materijala, tako da su oni usavršili i taj posao.
“Odlučili smo se za japansku krušku najpre jer ne traži nikakvu zaštitu, a što se tiče rezidbe mi primenjujemo oblik krune vitko vreteno, jer se to pokazalo najbolje kako zbog provetravanja tako i zbog osunčanosti krune, a i plodovi su ravnomerno raspoređeni. Rezidbu u zavisnosti od vremenskih uslova, uglavnom krećemo početkom januara. Neophodno je da vreme bude suvo, bez padavina i da temperature ne bude u velikom minusu. Kada je u pitanju rezidba, ništa ne radimo na svoju ruku, već se konsultujemo sa strukom”, kaže Vladimir Marković.
Kako se orezuje japanska kruška
Orezuju višegodišnje grane a ostavljaju dvogodišnje, kako bi u tekućoj godini iznele plod. Takođe ostavljaju i jednogodišnje grane koje će u narednoj godini dati rod.
Braća Marković u svom zasadu gaje isključivo uzgojni oblik “vitko vreteno”, koji se formira tako što se ostave tri do četiri sprata, odozdo na gore, poput jelke, gde se na vrhu ostavi centralna vođica. Ukoliko nema jednogodišnjih grana, onda se “izazivaju” odsecanjem višegodišnjih grana. Uglavnom one služe za rezervu ukoliko dođe do suše ili obilne rodnosti. Nekada može da se desi da nema vođice, u tom slučaju se prereže jedan sprat (gornji) kako bi dalje napredovala ka visini.
“Celu površinu uglavnom nas dvojica, završimo za jedan dan. Naravno tu je i otac koji dosta pomaže. Oko svega se konsultujemo sa strukom, jer težimo ka tome da širimo proizvodnju posebno rektih voćnih vrsta, koje se kod nas iz nekog razloga ne sade puno. Svesni smo koliko je rezidba važna, i da je pored đubrenja voćnjaka, a u poslednje vreme i navodnjavanja, najvažnija mera sa kojom zapravo projektujemo rod za sledeću godinu. Plod japanske kruške je jabukolikog oblika, dobra je za konzum u svežem stanju ali je odlična i za preradu. Dodatno celu proizvodnju pojeftinjuje i činjenica da se nikakvi preparati ne koriste za zaštitu, što dodatno plodu daje poseban i sočan ukus”, kaže za Plodnu zemlju naš domaćin Nenad Marković.