Ratarstvo

REGENERATIVNA POLJOPRIVREDA – Konkurentne cene proizvoda, zemljište se popravlja, a prinosi stabilniji

Regenerativna poljoprivreda nije isto što i organska, koja čini jednu usku nišu, dok regenerativna ima potencijal da postane masovna, daje cenovno konkurentne cene i ima daleko veći efekat. U tome je njen najveći potencijal. Srbija je prva zemlja u regionu u kojoj je kompanija Nestlé počela da primenjuje principe regenerativne poljoprivrede. Osnovni cilj je beskompromisni – očuvanje plodne srpske zemlje. Na tome se i bazira celokupna strategija Nestlé putovanja ka „apsolutnoj nuli“.

Regenerativna poljoprivreda čini lanac snadbevanja otpornijim, upravo iz razloga što se zemljište popravlja, a samim tim i prinosi bivaju stabilniji.

„Ono što je značajno i na šta smo ponosni, to je što ono što radimo ima i dalji uticaj – zbog rotacije useva, odnosno kultura, poljoprivrednicima se otvara tržište i prema drugim kompanijama, a zbog primene regenerativnih praksi sve više su poznati i poželjni i u evropskim zemljama. Po istraživanjima koje su neki od dobavljača sprovodili na terenu, primećeno je ozdravljenje zemljišta upravo na parcelama gde su primenjene regenerativne prakse“, kaže Marjana Davidović, generalni direktor kompanije „Nestle” za Srbiju, Crnu Goru i Severnu Makedoniju

Marjana Davidović, direktorka Nestle Srbija, Crna Gora i Makedonija

Nestlé se obavezao na niz transformacija u svom lancu nabavke, sa krajnjim ciljem da do 2050. godine dostigne nultu neto emisiju gasova sa efektom staklene bašte.

„Možda biste rekli da je sama proizvodnja najveći uzročnik naših emisija, ali zapravo oko 70 odsto njih nastane pre nego što sirovine uopšte stignu u pogon. Dakle, od poljoprivrednih praksi naših dobavljača, preko prerade sirovina, logistike, a kasnije pakovanja, sve uzimamo u obzir i radimo na promenama. Projekat implementacije principa regenerativne poljoprivrede započeli smo 2021. godine i do sada uložili oko 1,8 miliona švajcarskih franaka. Do kraja sledeće godine Nestlé planira da 20% ključnih sastojaka potiče upravo iz regenerativnih izvora, a do 2030. taj udeo će biti čak 50%“, ističe Marjana Davidović.

U početku primene regenerativne poljoprivrede bilo je vrlo izazovno jer lokalni poljoprivredni proizvođači u velikoj meri koriste agresivne metode obrade zemljišta, veštačko đubrivo i teške mašine – zagađivače, pa su promene utoliko bile velike.

„Recimo, uveli smo tehnike precizne poljoprivrede koja podrazumeva robote i dronove za nadzor useva, farm-droid robot sa autopilotom koji sadi seme smanjujući potrošnju energije i emisije gasova, koristi solarne panele i zamenjuje nekoliko teških mašina. Posebna striptil tehnika je vid konzervacijske obrade zemljišta u okviru koje se obrađuje samo mali deo površine tla: u trake koje su široke samo 8-20 cm direktno se polaže seme i đubrivo na dubini 15-25cm, i na taj način 70-90% zemljišta zapravo ostaje neobrađeno što znači da se veliki deo CO2 zadržava u zemlji. I to je samo mali deo ovog velikog projekta. Sada, nakon četiri godine, ponosni smo da naši poljoprivredni proizvođači rade upravo po ovim principima i na ovaj način, a samim tim i naši proizvodi imaju sve veće regenerativno poreklo“.

U regeneraciji zemljišta kompanija vidi dugoročan strateški cilj, a da je perspektivan govori činjenica da po poslednjem globalnom izveštaju iz 2023. godine, čak 16 odsto sirovina za Nestlé proizvode dolazi upravo iz regenerativnih izvora. Nestlé Surčin ima važno mesto na evropskoj Nestlé mapi, a tim, rezultati, znanje, visoko su vrednovani i razlog su za investicije Grupe upravo u Srbiju.

„Zero waste to landfill” ciljNestlé više nema komunalni otpad

U Nestlé fabrici u Surčinu, krajem 2019. godine napravljen je veliki korak dostizanjem „Zero waste to landfill” cilja, odnosno postizanjem nultog odlaganja otpada na deponije. Nestlé više nema komunalni otpad. To međutim, nije praksa i u ostalim kompanijama. Koliko država ovde ima sluha i kako vaša praksa može lakše da postane i masovnija u privredi?

„Već pet godina ni gram otpada nije napustio našu fabriku. U takozvanom reciklažnom dvorištu naše fabrike obavlja se finalna separacija otpada: deo se reciklira, a deo se preradom šalje na dalju upotrebu. Od kompozitne ambalaže (folija) izrađuju se eko-izolacione ploče, od otpada sirovina biljnog i životinjskog porekla pravi se biogorivo, dok se bioorganski otpad koristi za različite rste đubriva. U to vreme bili smo prva fabrika u prehrambenoj industriji koja je postigla taj cilj, ali u industriji se stvorila „zdrava konkurencija“ pa sada brojni proizvođači rade na tom cilju, a neki su ga i ostvarili. Iako blisko sarađujemo sa nadležnim ministarstvima i imamo podršku pogotovo kada je regenerativna poljoprivreda u pitanju, prostor za unapređenje vidimo u regulativi. Recimo, taksa na otpad u Surčinu se naplaćuje po kvadratnom metru fabrike, a ne po toni, pa tako iako imamo nula otpada, plaćamo visoke takse. Dakle, održive prakse bi potencijalno mogle da postanu masovnije u industriji ukoliko bi postojali i dodatni motivišući faktori poput regulative. Sa sličnim paradoksom se suočavamo i kada je u pitanju upravljanje viškovima hrane, odnosno donacije proizvoda ugroženim grupama, na koje se i dalje obračunava i plaća PDV. Zbog ovog troška, mali proizvođači koji imaju empatiju i rado bi donirali, ipak se odlučuju na uništavanje hrane jer je jeftinije. Srećom, nadležni su svesni ovih ograničenja i zajedno radimo na rešenjima“.

    Teme