Autor: Danijela Nišavić
Na jugoistoku Mađarske u gradu Sarvašu, Mol Grupa nedavno je otvorila fabriku za proizvodnju biometana u koju je investirano više od 6,6 miliona evra. Smeštena u sred plodnih oranica, tu na 160 kilometara dalje od Budimpešte u blizini farmi, na idealnom je mestu odakle se dopremaju sirovine. Fabrika savremena tako da se biometan može utisnuti u nacionalnu mrežu prirodnog gasa. Biometan sa ovog područja je spojio energiju i poljoprivredu u cirkularnoj ekonomiji i ekonomičnoj i održivoj potrošnji – proizvodnja od 7 miliona kubnih metara gasa odgovara godišnjoj potrošnji gasa približno 8.500 prosečnih domaćinstava.
Ono što je faktički otpad u poljoprivredi i stočarstvu iskorišćeno je na najbolji mogući način – za proizvodnju biometana. A kad uđete u kompleks gde je smešteno postrojenje, začudiće vas čistoća. Koristi se velika količina sirovina, a koje su uredno smeštene tako da se lako transportuju do postrojenja. Godišnje se obradi više od 40.000 tona otpada iz mesne industrije u regionu, kao i dodatnih 53.000 tona rezidualnog otpada, poput tečnog stajnjaka i ćurećeg đubriva, koji se doprema sa okolnih stočnih i farmi za preradu mesa. Osim toga, za proizvodnju biogasa, a sada i iz njega prečišćenog biometana, koristi se približno 18.000 tona poljoprivrednih sirovina.



„Biometan nije čista energetska priča, već energetska i poljoprivredna priča zajedno. Praktično 100 do 110 kilotona sirovine ulazi u postrojenje, a 95 do 100 kilotona izlazi kao tečno đubrivo za okolni region. To postrojenje nije neko usamljeno ostrvo usred ničega, već praktično živi zajedno sa okruženjem od koga uzima sirovina i distribuira biometan. Snabdevanje sirovinama je prva važna činjenica, a snažna saradnja sa poljoprivredom i drugim industrijama stočne hrane je ključ da se omoguće dalje investicije. Mi sarađujemo čak i na dugoročnoj partnerskoj osnovi sa snabdevačima sirovina“, istakao je Ádám Horváth, potpredsednik za nova i održiva poslovanja Mol Grupe.
Sarvaš je treće postrojenje za biometan u Mađarskoj. Druga dva se razlikuju jer su zasnovana na jednoj sirovini i povezana sa fabrikom šećera ili proizvodnjom bioetanola. Nacionalnim planom Mađarske predviđeno je da do 2030. godine proizvede se 600 miliona kubnih metara biogasa, od čega bi 200 miliona kubnih metara trebalo da bude biometan. To je proizvodnja o kojoj se planira. Primer Danske to najbolje i ilustruje gde je 2025. godine već 40 do 45% nacionalne potražnje za prirodnim gasom bilo pokriveno biometanom.

A kako se proizvodi biometan u fabrici u Sarvašu? Sirovine se dopremaju u fabrički krug, postoje neke vrste zatvorenih rezervoara, u koje se stavlja sve od sirovina. U fermetatorima su mikroorganizmi kojih može da bude i do 150 različitih vrsta, ključni su za razrađivanje sirovine. Biologija sve radi. Generiše se sirovi biogas. Proces u postrojenju počinje i završava se i gas može da se koristi za toplotnu, električnu pa čak i rashladnu energiju! I u tom trenutnu biologija staje a nastupa inženjering.
„Tako se odvaja sirovi biogas od svih drugih sastojaka bilo da je reč o ugljen-dioksidu ili bilo kojem drugom zagađivaču, i proizvodimo se 97-98 odsto biometana. Praktično sam molekul. Ali ceo proces se tu ne završava. Ovo je čista, lokalna, cirkularna ekonomija. Sirovina je lokalna i regionalna, ljudi koji tu rade su iz lokalnog dela, a energija koju generišemo se tehnički koristi lokalno. Ostatke nakon proizvodnje, što je neka vrsta tečnog digestata, distribuiramo na lokalna poljoprivredna polja i zamenjujemo klasična fosilna đubriva kako bismo poboljšali zemljište i imali zaista bio-proizvode“, objašnjava Kornél Tóth, direktor za održiva poslovna rešenja Grupe (Group Sustainable Business Solutions).


Priča o fabrici u Sarvašu počela je još 2010. godine. Kako je rekla Evelin Halász, generalna direktorka postrojenja za proizvodnju biogasa u Sarvašu, ASEB, kupoviniom pre dve godine ovog postrojenja, MOL Grupa je dobila priliku da nauči proizvodnju biometana i da je primeni u regionu.
U srednjoj i istočnoj Evropi biometan se smatra perspektivnim rešenjem jer se njegova proizvodnja može osloniti na snažnu poljoprivrednu bazu, već postojeću plinsku infrastrukturu i stvarnu industrijsku tražnju. Širom Evrope postoji više od 20.000 postrojenja za biogas. I od toga je skoro 10% postrojenja za biometan. Skoro 90% ovih postrojenja za biometan je povezano na mrežu.
Dok odlazimo iz fabrike u kojoj su bile ekipe novinara iz regiona, ispraćaju nas golubovi i pčele. Okolne njive se zelene. Razmišljamo o perspektivi ove proizvodnje. Da, ima je. Poljoprivredne sirovine postoje, kao i prilično dobri distributivni i prenosni sistem, a procenjuje se da 100 miliona kupaca su voljni da kupe biometan.












