Naša priča

Mladen Popović iz Kućana kod Nove Varoši najveći proizvođač mleka u novovaroškoj opštini ne odustaje od mlekarstva „Ne zna narod kako je stoku hraniti…“

Mladen Popović Foto: Vladimir Lojanica

Autor: Vladmir Lojanica

Kućani kod Nove Varoši: Bilo bi selo na obroncima Murtenice banja za oči da se odžaka makar pola zamandaljenih kuća diže dim i da se izlokanim putem okruženim trulim tarabama sreće više mladih ljudi. I za dušu da se ista ne cepa u komade pod prizorom neoranih njiva i nekošenih livada kojima su ovladali šuma, korov. Kad se iz domaćinstva Popovića ne bi čula rika 60 grla goveda, vladala bi Kućanima mukla tišina koju bi jedinu znao da razveje vetar, onaj hladni, snažni, što se stušti sa Murtenice i ošine kroz kosti i borove savija do pola.

Ako ni zbog čega drugog ono zbog Popovića vredi lomiti kola lošim putem kroz Kućane i videti kako se porodica, najveći proizvođač mleka u novovaroškoj opštini, bori protiv vetrova. Mnogo grđi od onog planinskog su im bočni, koji udaraju podkmulo i kojima ne vlada priroda.

Ceo dan u štali i mlekari

Vredni su to i uzorni ljudi koje valja i čuti. Njihova priča jasno kao dan odslikava zašto od Zlatara do Zlatibora nema proizvođača mleka velikih kao oni.

„Zauzeti poslom po ceo dan smo u štali i mlekari. Preko kućnog praga pređemo kad nam treba jesti i spavati. A neretko doručkujemo u podne i na počinak odlazimo u ponoć. Ni noć nije garant da ćemo spavati, jer krava ne zna u sat, kad se teli moraš biti uz nju“, priča za „Plodnu zemlju“ Mladen Popović.

Pune su 22 godine kako se sa ocem Srećkom, majkom Nadom i bratom Milošem ozbiljnije bavi stočarstvom i živi od prodaje mleka. Silom godina baka Slavka je na poštedi od posla, mada je tu da priskoči kad zatreba. Marini, Miloševoj supruzi, zaduženje je briga oko sinova Luke i Viktora, blizanaca, ali ni njoj nije mrsko da nazuje opanke i uđe u štalu.

Dnevna proizvodnja mleka od 700-800 litara

Lepi su Kućani, milina te obuzme kad im te dovede put koji se levo-desno uz potoke penje uz Murtenicu. Da pomešane šume i livade deset metara pod nebom vidiš na nepotpisanoj razglednici, mislio bi da je alpsko selo. Trust mozgova da se skupi i da veća gde se baviti stočarstvom i odakle bi teklo najzdravije mleko, svi bi prstom uperili ovde.

Do 2000. Popovići su se bavili poljoprivrednim svaštarenjem i izvlačenjem građe. Tražeći šansu u stočarstvu, od PK „Zlatibor“ kupovali su junice i mic po mic umatičili krdo. Danas imaju 42 krave i 18 junica. Veliki objekat 43 puta 13 metara, u čijem jednom delu su smestili stoku, a u drugom mlekaru, čistu kao apoteka, izgradili su 2005. Mleko u dva laktofriza stiže muznim jedinicama, posle jutarnje i večernje muže.  

„Proizvodimo 700-800 litara mleka dnevno i prodajemo ga firmi iz Aleksinca koja ima zborno mesto u Božetićima i koja vrši otkup širom novovaroškog kraja. Cena je od maja skočila sa 43 na 70 dinara, ne računajući premiju, ali skočili su i troškovi proizvodnje – poskupeli su stočna hrana, nafta, veterinarske usluge. Žensku telad ostavljamo za priplod, mušku prodajemo posle 10-15 dana“, kaže Mladen Popović.

Po lucerku u Smederevsku Palanku

Mesečno im za ishranu stoke treba 11 tona koncentrata. Za 200 dana zime goveda pojedu oko 300 tona silaže koju seju na zakupljenom imanju u Čačku i dovlače je kamionima. Visoko su Kućani što ne pogoduje lucerki koju kupuju u Smederevskoj Palanci.

„Kad je seljak u pitanju, može sve da kasni i nikoga nije briga. Da su nam subvencije letos plaćene na vreme lucerku bi kupili za dva evra, a morali smo da je platimo tri, po bali od 12-13 kila“,  priča Mladen o seljačkoj muci.

Suflira mu majka Nada: „Ne zna narod kako je stoku hraniti. Iz štale i mlekare ne izbijamo. Dva traktora odmaraju kad i mi – noću. Zarada? Tek tolika da se preživi! Male su to pare spram uloženog truda“.

Srećko, glava porodice, je u mislima išao od kuće do kuće, s jednog na drugi kraj Kućana. Izbrojao je da celo selo zajedno ima oko 60 goveda, taman koliko i njegova porodica. Setio se u „šetnji“ kako se nekada celim ovim krajem sve šarenelo od dobrih krava i bikova.

„Ljudi, ono malo ljudi što je ostalo po selima, prodaju stoku jer je previše posla, a vajda je mala. Isplativije im je da na imanjima sade žitarice da bi ih prodali nama koji se još uvek borimo sa vetrenjačama uzdajući se u bolje sutra“, preneo je Srećko.

Odbijeni za subvencije za traktor

Među četrdesetak poljoprivrednika iz Nove Varoši, koji su konkurisali za subvencije za traktor, bili su i Popovići iz Kućana – i jedni je oni nisu dobili. Odbijeni su uz izgovor da nemaju dovoljno bodova. Gde im je i šta manjkalo – nije im odgovoreno.

Ni po jada ne bi bilo za Popoviće samo da im je prilaz kući bolji. Najvećim proizvođačima mleka u Novoj Varoši vodi možda najgori put u celoj Opštini. Loša je glavna džada kroz Kućane, a kamoli tek put ka njihovom zaseoku.

„Kumili smo i molili opštinare da nam urade put, ali nije vredelo. Na kraju smo o svom trošku nasuli preko 40 kamiona tampona, platili smo čoveka iz Arilja i tako napravili sebi put“, pričaju Popovići.

Teme