Povrtarstvo

Mikloš Mihok, Poljoprivredno gazdinstvo Mihok, selo Vrbica kraj Čoke „Nastavili tradiciju dva veka uzgoja čuvenog prolećnog Vrbičkog belog luka“

Mikloš Mihok Foto: Privatna arhiva

Autor: Danijela Nišavić

Sa proleća, crna plodna zemlja u selu Vrbica, kraj Čoke dobije i malo zelene boje. Promaljaju se perca autentične sorte prolećnog belog luka kroz uredne leje. Topli dani i sunce pogoduju mladim biljkama da rastu, a u pogled ne može da stane njiva. Celo selo je proslavio Vrbički beli luk, a taj kraj na mapi povrtarstva obeležilo velikim slovima. Ovaj beli luk je proizvod sa zaštićenim geografskim poreklom i na tim prostorima se seje više stotina godina, od kada je donet iz Segedina i Makoa u severnobanatsko selo u Vojvodini. Toliko ga gaji i poljoprivredo gazdinstvo Mihok.

„Poseban po mnogo čemu naš Vrbički beli luk od ukusa koji je intenzivniji, a poseduje i više eteričnih ulja. I ne samo to vizuelno se prepoznaje po tome što su glavice manje nego kod jesenjeg Bošuta ili kineskih sorti. Spoljna opna iako je osnovno bela u zavisnosti od vremenskih uslova u sezoni bude različite boje, koje variraju od ljubičaste do svetlo smeđe“, počinje priču za Plodnu zemlju Mikloš Mihok.

Primarna delatnost poljoprivrednog gazdinstva Mihoka je proizvodnja prolećnog Vrbičkog belog luka, mada su zasadili i 700 stabala šljive dve domaće sorte. U Vrbici proizvode beli luk na 2,5 hektara, a vredni sinovi Aparda Mihoka nastavljaju očevu i tradiciju predaka.

Apard Mihok

Otac Apard je pomagao ali je na žalost preminuo prošlog leta. Nastavili smo tradiciju i isključivo se bavimo proizvodnjom prolećnog Vrbičkog belog luka, zato što je lokalna sorta koja uspeva. Imamo zatvoren krug proizvodnje i zbog toga što bi nam proizvodnja drugih sorti otežala zaštitu geografskog porekla“.

Površina zasada se menja iz godine u godinu i zavisi od rotacije useva, ali je osnovna na 1,5 – 2,5 hektara. Luk se sadi u prvoj polovini februara, isključivo ručno. Svaka glavica mora da se postavi u određeni položaj kako bi nikla i donela rod.

„Taj ciklus proizvodnje je uspostavljen zbog tipa zemljišta, koje je u Vrbici močvarno i specifičnog mineralnog sastava koje doprinosi do većeg broja sulfata i većim sadržajem eteričnih ulja u odnosu na ostale sorte belog luka kod nas. Zemlja je crna i veoma tvrda, tako da je potrebno uložiti više vremena za obradu, u odnosu na ostale regione u Srbiji“.

To istovremeno pomaže kod dobijanja boljeg kvaliteta finalnog proizvoda. Zbog toga dolazi do manjeg gubitka vode tokom procesa skladištenja.

„Recimo, mi izvadimo beli luk u junu, a do zime on izgubi najviše 7% ukupne mase. S druge strane, egipatski ili kineski luk veoma brzo izgubi i do 20% mase samo za vreme koje protekne od branja do isporučivanja na tržište“.

Po hektaru ostvaruju se prinosi od tri do pet tona. Previše faktora na to utiče. Možda su najpresudniji vremenski uslovi, ali i navodnjavanje.

„Za zemljište je neophodno da bude što finije obrađeno, što nije baš lako sa našim tipom. Koristimo mineralna đubriva, ali smo počeli da istražujemo i organske metode poput stočnog graška. Korov se rešava ručno i sa pomoćnim mašinama, a lukova muva nam je veliki izazov zato što ne koristimo pesticide. Ove godine ćemo pokušati rastvorom koprive da zaštitimo luk“.

Bez vrednih ruku svih članova gazdinstva ne bi bilo belog luka. Luk se podorava i ručno bere.

„Koristimo fizičke karakteristike da odredimo kada je vreme da se vadi, da li su sare popadale, da li su čenovi formirani. Okvirno od druge polovine jula kraja prve polovine avgusta je vreme za berbu. Imamo jedan objekat koji se pokazao veoma praktičan za skladištenje i sušenje luka“. 

Oko obrade zemljišta porodica Mihok ima pomoć usluge drugih proizvođača iz sela, a koriste i mali traktor koji su kupili uz pomoć subvencija.

„Priključnu prskalicu i tifon koje smo sami finansirali i još uvek su nam opterećenje na budžetu. Tražimo sve subvencije za koje možemo da konkurišemo, ali ove godine ih nismo pronašli“.

Prolećni Vrbički beli luk je dobio oznaku geografskog porekla 2016. godine. Većina proizvođača su iz samog sela, ali ne bave se svi sertifikovanom proizvodnjom.

„Prodajemo na veliko da bi smo postigli likvidnost. Mada primarno prodajemo preko naše prodavnice [mojbeliluk.eu/shop] na našoj web-strani i putem društvenih mreža. Takođe pravimo i prerađevine od belog luka koje smo registrovali u Institutu za javno zdravlje Vojvodine. Registrovali smo i ime serije proizvoda „Moj Beli Luk“. Trenutno pravimo Moj Beli Luk Pesto sa peršunom i maslinovim uljem i Moj Beli Luk Pastu sa suncokretovim uljem, po našoj recepturi. Uvek postoji potražnja za kvalitetnom hranom, mi smo uvideli da je praktičnost toga što pravimo može da popuni deo na tržištu. Naravno prodajemo i rinfuzno da ne zaboravimo i na one koji bi i dalje da uživaju u skoro ritualnom cepanju i ljuštenju luka. Između ostalog istražujemo procese i opremu za fermentisanje i sušenje belog luka, pa ćemo u toku godine videti šta nas sve čeka“, ističe Mikloš.

Foto: Original Srbija

Trenutna maloprodajna cena Vrbičkog belog luka je 600 dinara za kilogram, a to uključuje i prodaju preko društvenih mreža. Za veleprodaju trude se da daju dobru maržu distributerima.

„Imamo i veliki krug stalnih kupaca, koji su prepoznali naš proizvod i koji daju podršku lokalnim zajednicama. Mi kao proizvođači prolećnog belog luka sa geografskim poreklom garantujemo kvalitet proizvoda, imamo redovne kontrole tokom celog procesa proizvodnje, tako da garantujemo kvalitet našim kupcima. Naše udruženje proizvođača je deo Saveza Original Srbija, sa kojim zajedno jačamo brend Vrbičkog prolećnog belog luka koji nas je i proslavio“, zaključuje Mikloš Mihok iz Vrbice za Plodnu zemlju.

.

Teme