Naša priča Stočarstvo

Sergej Ivanov (45), dipl. veterinar, vlasnik farme „Magi“ na Staroj Planini „Zašto litar MAGAREĆEG MLEKA u Srbiji košta 20 evra, a u EU 120 evra“

Sergej Ivanov

Autor: Danijela Nišavić

„Magarce pre svega volimo, ne gledamo na njih kao na proizvodne mašine već kao na bića koja svojim mlekom omogućavaju da ih prehranimo, ali i da cela porodica od toga može da živi. Misija našeg gazdinstva je da pružimo doprinos očuvanju starih rasa sa ovih prostora, ali ima mogućnosti da se misija nadogradi i da se farma iskoristi i za neku vrstu povratka čoveka prirodi, selu, nekim izvornim vrednostima. Agroturizam je velika šansa“.

Ovim rečima Sergej Ivanov, (45) diplomirani veterinar i vlasnik farme magaraca i ovaca „Magi“ na Staroj planini, počinje nesvakidašnju priču kako se posle studija veterine odlučio da vrati u rodni Dimitrovgrad i najpre na imanju predaka počne uzgoj ovaca stare rase i magaraca. Danas ovaj vredni čovek koji radi i na portalu „FAR“ uspešno uzgaja 56 magaraca i oko 180 ovaca. Jagnjetinom i ovčetinom snabdeva poznati hotel u Beogradu, a na farmi prodaje i magareće mleko. Bavi se i proizvodnjom magarećih sapuna pod brendom „Magi“. Već sada u planovima je i da pokrene proizvodnju mleka u prahu.

LJUBAV I SUDBINA: Sergej, diplomirani veterinar i Jovanka, inžinjer stočarstva Foto: Privatna arhiva

Sergej je rođen u Dimitrovgradu, a supruga Jovanka (45), inžinjer stočarstva, u Paraćinu. Odrastao je u Dimitrovgradu i Staroj planini, selu Kamenica, supruga u Paraćinu, Rumi, ali je leta provodila u Crnoj Gori. U šali Sergej kaže da dok je on „čuvao na Staroj planini koze, a ona je Crnoj Gori ovce i to ih spojillo“. Upoznali su se u Studentskom gradu u Beogradu, tu su ih ljubav i sudbina približili i od tad su više od dvadeset godina zajedno.

Doprinos očuvanju starih rasa na Balkanu od nestanka

Odluku da upiše Veterinarski fakultet u Beogradu Sergej je doneo zbog ljubavi prema životinjama, to je bio motiv, kako njegov tako i njegove supruge koja je takođe studirala Fakultet veterinarske medicine.

„Vrlo brzo sam shvatio da se neću baviti konvencionalnom veterinom i mogu reći da mi je sa jedne strane žao što nisam u većoj meri praktikovao veterinu, ali sa druge strane smatram da sam pružio jedan skroman doprinos očuvanju starih rasa Balkana. Prvo saznanje o tome da su naše stare rase dragocene i da su u opasnosti od nestanka, dobio sam tokom studija upravo od dragih ljudi sa Fakulteta veterinarske medicine, pre svega od prof. dr Ružice Trailović“, priča za portal Plodna zemlja Sergej Ivanović.

Iz Beograda nazad u Dimitrovgrad

Odmah po završetku studija Sergej i Jovanka su doneli odluku da započnu zajednički život u Dimitrovgradu i Staroj planini, selu Kamenica gde su uredili seosku kuću, napravili štalu i započeli sa uzgojem starih rasa domaćih životinja od 2005. godine.

„Vremenom, zbog određenih zdravstvenih razloga naložilo se da deo životinja prebacimo bliže Dimitrovgradu. Naše životinje – 56 magaraca i oko 180 ovaca (sve starosne kategorije) su sada na par kilometar od Dimitrovgrada, na jednom uzvišenju iznad grada koje daje tu vrstu “luksuza” da živimo u gradu, a da radimo u okruženju koje je brdsko planinsko i ruralno. Kažem “luksuz” jer je infrastruktura u našim selima u očajnom stanju, kako ona socijalna tako i ona fizička“, ukazuje Sergej.

Na farmi „Stado“ gaji se oko 180 ovaca i 56 magaraca

Oko 1.000 magarca u celoj Srbiji

U Srbiji nema tačnih podataka o brojnom stanju magaraca. Jedan od razloga je što ne postoji dobra evidencija u veterinarskoj bazi podataka, a drugi je činjenica da Uprava za trezor u registru poljoprivrednih gazdinstava tretira magarce zajedno sa konjima kao jednu grupu. Prema nekoj nezvaničnoj evidenciji odgajivačkih organizacija ima manje od 1.000 magaraca.

Magarce je Sergej oduvek voleo i cenio. Pre petnaest godina su odlučili da kupe nekoliko njih jer ih je bilo jako malo u ovom delu Srbije i tako su počeli.

„Pre svega magarci su izuzetno plemenite, inteligentne i strpljive životinje. Svaki magarac ima poseban karakter i što se ljudi lepše odnose prema njima to su oni nežnije prirode, pogotovo ako se tako postupa sa njima od rođenja. Naravno, ima i tu izuzetaka, kao i kod ljudi, svako ima posebne karakterne crte. Osnovna uloga u prošlosti im je bila da nose teret na leđima, bilo da je u pitanju ovčije mleko sa planinskih pašnjaka koje su nosili do mlekara ili nošenje druge vrste tereta oko kuće. Kako su opustela sela na planini tako su nestala i stada ovaca, a sa njima i potreba za magarcima u našem kraju“.

Izuzetno inteligentne, plemenite i strpljive životinje

Gazdinstvo na Kozarici

Naš sagovornik kaže da je početna ideja sa magarcima bila da budu samo jedna od rasa na farmi i da služe kao deo agroturističke ponude njihovog gazdinstva. Prvenstveno su imali želju da ih koriste za potrebe planinarenja i šetanja gde bi magarci služili za nošenje planinarske opreme ( hrane, šatora, vode…). To su svega nekoliko puta praktikovali jer su u međuvremenu počeli sa proizvodnjom mleka. Postepeno je mleko postalo osnovni proizvod magaraca sa farme „Stado“ i način da se poveća njihova upotrebna vrednost. Time i šansa za opstanak na ovim prostorima.

„Naša farma u Kamenici, na imanju predaka po ocu, oživela je ponovo 2005. godine, nakon 10 godina pauze. 2015. godine smo pored Dimitrovgrada na jednom brdu (Kozarica) napravili novi objekat i kupili zemlju. Sada ovde uzgajamo 56 magaraca i 180 ovaca karačanske rase. Naše gazdinstvo na Kozarici se sastoji od dve proizvodne jedinice. Na jednoj su karačanske ovce, a na drugoj su magarci. Što se ovaca tiče, one se napasaju dok god nema snega i niskih temperatura. Na pašnjacima u neposrednoj okolini grada više nema drugih stada. Glavni kupac karakačanskih jagnjadi sa našeg gazdinstva je hotel Zira u Beogradu“.

Pregonska ispaša

Magarci imaju pregonsku ispašu. Na oko šest hektara pašnjaka koji je mozaično prošaran hrastovim stablima i šumarcima, ograđeno je električnom pastiricom 3 pregona. Nažalost, ovaj prostor ipak nije dovoljan za toliki broj magaraca te se većim delom godine prihranjuju senom. Na pašnjaku osim travnjaka koriste i brst tako da su sva stabla “potkresana” do visine do koje oni mogu glavom da dosegnu i pojednu lišće i sitnije grančice. Osim Sergreja koji najviše vremena provodi u radu na farmi, u radu pomažu i deca, sin Radoš koji ima 19 i Angel koji ima 12 godina.

„Na farmu odlazim ujutru u 6:30, završavam obaveze oko ishrane i jutarnje muže do 8:30, nakon toga ponovo kući, pa onda uglavnom obavljam druge poslove, jer osim farme radim i kao novinar za Internet portal “FAR”. Poslepodne i veče sam takođe na farmi i tada mi se pridruže i drugi članovi porodice. Uvek ima nekog posla. Održavanje električne pastirice, čišćenje objekta od stajnjaka, popravke na objektu, održavanje kopita kod magaraca, muža, ishrana, skladištenje sena…“, kaže Sergej.

Prosek od tri magarice od 5,5 do 7,5 litara mleka

Koliko jedna magarica da dnevno mleka? Sergej ukazuje da je mlečnost magarica svakako veća od one koja se spominje po medijima. Bilo je dosta onih koji govore da magarica daje svega 150ml na dan, što nije tačno.

„Ako jedna koza koja je četiri puta manja od jedne magarice da dnevno dva ili tri litara mleka, onda svakako i magarica treba da da makar toliko. Problem je samo u tome što magarica ima manje vime, te do iziskuje češću mužu. Od 56 magaraca svih starosnih kategorija, trenutno je na muži 10 magarica. Crna, Mara i Branka su tri magarice čija se mlečnost posebno ističe u proteklih 60 dana. Njih tri se muzu svakog drugog dana. Crna je u jedanaestom mesecu laktacije, Mara u petom, a Branka u šestom. Prosek je od 1,8 do 2,5 litra, odnosno od 5.5 do 7.5 litara njih tri zajedno. Ova količina mleka se pomuze trokratno tokom perioda od 10 do 12 sati koliko provedu odvojeno od puleta, koje se tokom tog perioda dodatno prihranjuje“.

Magarica Cana i njeno pule

Svaki magarac ima svoje ime

Ljubav prema životinjama porodice Ivanov je svesprisutna. Mnoge od ovaca imaju ime koje dobijaju ili po nekoj eksterijernoj osobini (kao što je boja tela, boja lica ili slično) ili po nekom karakterističnom obliku ponašanja. U odnosu na boju lica i tela, može imati ime “Belka”, “Vakla”, “Kaluša”, “Zrnka”, ili “Čula” ako ima kraće ušne školjke. 

„Naša miljenica je ovca Martina koja sada ima 11 godina i jedna je od najstarijih u stadu. Sa magarcima je drugačija priča. Skoro svi imaju svoje ime. Dobijaju ga ili na osnovu datuma rođenja poput Spaske koja se rodila na Spasovdan, Vaske koja se rodila na Vaskrs, Ilinke koja se rodila na Svetog Iliju i Metodija i Ćirike koji su rođeni na dan Svetih Ćirila i Metodija. Jedno pule je dobilo ime po mom prijatelju jer se rodilo istog dana kao i on, ali mogu dobiti i po boji, pa tako imamu Sivku, Crvenku, Crnu“, priča Sergej.

Po magarici tokom laktacije u proseku od 70 do 80 litara mleka

Tokom laktacije, posek na farmi je oko 70 do 80 litara pomuženog mleka po magarici. To je zato što muzu manje od onog što one u stvarnosti mogu da daju, jer potražnja za ovim mlekom je i dalje manja od proizvodnih kapaciteta.

„Važno je dodati da magarica daje mleko dok god je njeno pule sa njom. Ako se pule odvoji od nje na duži vremenski period, recimo nedelju ili više, onda ona postepeno prestane da luči mleko. To je značajno razlikuje od krave ili koze ili ovce. Takođe, retko koja magarica se ždrebi svake godine, neki prosek kod nas na farmi je dva ždrebljenja u tri godine, dok je kod nekih to i ređe. Zato je neophodno imati veći broj magarica ako proizvođač ima nameru da ima kontinuiranu ponudu magarećeg mleka na gazdinstvu“, ističe Sergej.

Najviše kupaca mleka iz Beograda, cena litre 2.400 dinara

Mleko sa farme kupuju uglavnom gosti koji posete gazdinstvo. Najviše je kupaca iz Srbije, pogotovo iz Beograda, ali iz svih delova Srbije. Vrlo često na gazdinstvo dolaze i kupci iz Sofije, ali i Skoplja. Bilo je i kupaca iz Crne Gore.

„Mleko najčešće kupuju na gazdinstvu gde kupci imaju mogućnost da prisustvuju muži i ponesu kući mleko koje je izmuzemo pred njihovim očima. To uvek preporučujemo pogotovo kada ljudi prvi put kupuju sa naše farme. Ako neko ne može da dođe tokom muže onda nađemo način da kupcu dostavimo mleko. Litar mleka na našoj farmi je 2.400 dinara. To je cena sa kojom uspemo da pokrijemo troškove održavanja farme odnosno ishrane naših životinja kao i da ostvarimo čist prihod koji je praktično moja plata u visini od 300 do 400 evra mesečno. To je porodici glavni izvor prihoda, ali ne i jedini jer još uvek moram da radim i druge poslove dok se ne poveća broj naših kupaca. U ovom trenutku potražnja za magarećim mlekom je još uvek niža od mogućnosti naše farme. Jedan od razloga je niska platežna moć naših građana, ali verovatno i nepoverenje, naročito kod dela ljudi koji ne žive blizu i nisu u mogućnosti da prisustvuju muži i kupe mleko direktno na farmi“.

Sa cenom od 20 evra za litru skromna zarada ali je mleko pristupačnije

U Crnoj Gori litra magarećeg mleka košta 50 evra, dok u Evropskoj uniji 120 evra. Pitamo zašto je toliki raspon čak šest puta veći u EU u odnosu na Srbiju?

„Da, mleko sa našeg gazdinstva se prodaje po najpristupačnijoj ceni u regionu. Imam informacije da je i u Rumuniji cena magarećeg mleka na nekim farmama približna našoj. Smatram da je to cena koja omogućava funkcionisanje farme i skromnu zaradu, a istovremeno omogućava ljudima da kupe mleko. Problem sa visokom cenom magarećeg mleka je što se ljudi odluče da kupe manju količinu mleka i onda mleko ne može da ispolji svoja lekovita svojstva. Zato smatram da cena treba da bude pristupačnija kako bi što širi sloj ljudi mogao da se uveri u blagodeti ovog mleka“.

Svaki magarac ima poseban karakter i što se ljudi lepše odnose prema njima to su oni nežnije prirode Foto: Sergej Ivanov

Jača imunitet, za tretman psorijaze, ekcema, ali i da se lakše prebrodi COVID-19

Magareće mleko ukazuje naš sagovornik nije čarobni napitak, ali ima svojstva koja mogu da pomognu ljudima. U nekim situacijama ono može da se posmatra samo kao jedna od namirnica. To je primer kod ljudi koji imaju problema sa alergijom na proteine kravljeg mleka. U tim situacijama albuminsko magareće mleko je mleko izbora. Drugi primer je upotreba mleka kao svojevrsnog pomoćnog lekovitog sredstva  koje pomaže oporavku organizma u različitim stanjima. Dosta ljudi ga koristi za jačanje imuniteta, za tretman psorijaze, ekcema kod dece, koriste ga kod Kronove bolesti odnosno ulceroznog kolita, ali najveći broj ljudi ga kupuje kako bi popravili svoje disajne smetnje tipa bronhitisa, astme, čestih upala gornjih disajnih puteva kod dece i slično.

Sergej naglašava da ljudi ga sve više uzimaju kako bi lakše prebrodili infekciju COVID-19 odnosno korone virusa.

„Magi“ sapuni se prave od biljnog ulja i magarećeg mleka 20 odsto uz dodatak lekovitih bilja i eteričnih ulja, bez konzervansa

Sapuni „Magi“

Međutim nije mleko jedini proizvod sa farme.

„Naše gazdinstvo proizvodi sapune sa magarećim mlekom pod imenom “Magi”. Mleko kombinujemo sa nevenom, zovom i kakaom, neki sapune sadrže čajno drvo, drugi ovas i med, treći nanu, kao i neka eterična ulja. Naziv sapuna “Magi” je zvanično zaštićen u Zavodu za intelektualnu svojinu. Jedna od ideja je da pokrenemo liofilizaciju mleka na gazdinstvu, ali to će biti izvodljivo tek kroz koju godinu, za sada postoje problemi finansijske i tehničke prirode koji usporavaju realizaciju te zamisli“, naglašava Sergej.

U planu i proizvodnja mleka u prahu

Porodica Ivanov ima nameru da u sledećih godinu dana uredi farmu da postane pristupačnija za posetioce, kao i da vremenom pokrene proizvodnju mleka u prahu kroz proces liofilizacije.

„Što se tiče ukupnog broja magaraca na farmi, smatram da smo dostigli neki optimalni broj jer postojeći nivo potražnje za magarećim mlekom je takav da sa ovim broj muznih magarica možemo da ponudimo i više od onog što one mogu proizvedu. Agroturizam je jedna velika šansa. Idealna kombinacija je da čovek može da radi ono što zaista voli i da od toga može da ostvari prihod. U mom slučaju smatram da sam to dostigao“, zaključuje Sergej Ivanov za portal Plodna zemlja.

NAPOMENA: PRENOŠENJE TEKSTA SA PORTALA PLODNA ZEMLJA MOGUĆE JE ISKLJUČIVO UZ NAVOĐENJE IZVORA (PORTAL PLODNA ZEMLJA) I LINKOVANJE TEKSTA (www.plodnazemlja.com)

Teme